Art Deco

 
Bilo da su u pitanju čitanje knjiga, maštovita sanjarenja, gledanje filmova, putovanja, izložbe, likovne monografije, tuđe priče koje načujem na štekatu (c,c,c..!)-  ja sam pravi retro-tripper. Postoje dijelovi povijesti umjetnosti i kulture  koji me oduševljavaju svojom estetikom,propitivanjem konzervativnog, lekcijama, u kojima uživam i gledajući i slušajući i dodirujući, a najviše u -zamišljajući. Ono, u stilu:možda je i bilo tako  kako mi se čini, a možda i nije.  Jedna od dražih stanica na koje navratim u tim tripovima je secesija.





Dakako da sam se uzvrpoljila čuvši za izložbu Art deco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Ponosna činjenicom da sam sudjelovala u stvaranju brojke od 76 552 posjetitelja, donosim vam virtualnu avanturicu-moj doživljaj izložbe s vlastitim fotografijama eksponata te  pokojom intimnom upadicom koju možda uopće niste tražili, ali ju je nemoguće zaobići, s obzirom na gorljivu zaokupljenost temom.







Josephine Baker, pjevačica, plesačica i glumica







 Vrijeme između dva rata. To je ono vrijeme Hercula Poirota, Josephine Baker, Grete Garbo i Ite Rine... Mary Jane cipele, jazz i charleston, resice na haljinama, Orient Express,šeširi, noćni život, jake boje ruža s izraženim "v" na gornjoj usni, cabaret, žene s cigaretama i prvim kratkim frizurama, glossy automobili...


Peugeot 302 cabriolet iz 1936. godine


Na prvoj fotografiji su haljine i kozmetika supruge gradonačelnika Osijeka gđe Matilde Hengl, “dame rafiniranog modnog stila” . Na drugoj su večernje haljine anonimne vlasnice.


Ljepotice s izložbe

Odjeća za ljeto i plažu i neki novi šeširi i kape

To je vrijeme kada je Klimt je drmao Parisom i Bečom, a marketing se rađao i razvijao na  posterima i reklamama započinjući eru konzumerizma koja vlada i do dan-danas. Funkcija i estetika išle su ruku pod ruku, umjetnost je postala dio svakodnevnog života, tehnologija i industrija uplivale su u masovnu kulturu i više nije bilo puta natrag..

 
Poznati su vam? Sigurno ne i u ovakvim izdanjima…


Ovakav veliki već sam vidjela, no ovaj manji je “džepni”, portable verzija

Vjerujem da se tada začeo način života kakav živimo i danas, i zato nam se valja povremeno navratiti na ovu stanicu, da se podsjetimo ili naučimo kako je, kada i zašto sve počelo.

Ako  zagrebemo ispod površine tog blještavila, naći ćemo tu i mnogo drugih stvari...kao npr. veliku svjetsku krizu dvadesetih i tridesetih godina, gladan i siromašan narod, pripremanje jedne od najvećih ljudskih i svjetskih strahota u vidu drugog svjetskog rata... Jesu li ljudi upravo zato imali izrazitu potrebu da uljepšaju sve oko sebe, zatvarajući oči nad onim što se osjećalo da će doći?


Izložba nam govori o tome kako je bilo doma u ovo vrijeme, u Hrvatskoj, u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Hvaru, na Krku….





 
Ivo Tijardović, skladatelj, slikar i ilustrator,   diplomirani glumac i scenograf i kazališni direktor



Ilustracije Ive Tijardovića
 

Ovo vrijeme je moja generacija, kao i mnoge druge povijesne lekcije, učila kroz barba Smojino “Velo misto”. I čuli i učili Tijardovićeve i Floramye i Kraljicu, i vidjeli art deco stil  kroz Violetin salon, i namirisali  kontrastnu pozadinu koju čine oni koji su drukčiji i ne prihvaćaju već propituju. U Splitu su sjaj i ljepota uvijek živjeli ruku pod ruku sa šporkicon i siromaštvon, kao što je i šjor Vice s Njegovon Visosti, a barba Smoje je to dobro znao, kao i to da je ravnoteža istog životno bitna za duh našeg grada.




I kao što rekoh na početku, valja nam se vratiti tada…da vidimo i usporedimo  valja li nam ona ravnoteža ili  priteže važ na koju stranu…I nakon što zaključimo da se u biti ništa nije promijenilo, poput prve avijatičarke ne obazirati se, prva se ošišati na kratko, krenuti i –preletjeti.
Pin It

Birdies have left the building

 

Za sve ljubitelje country paintinga i one koji će to postati, evo prvih...Dizajn ptica je po skicama slavne Renee Mullins. Kućice za ptice kao motiv proslavila je  Jamie Mills Pryce, ali ova je bokunić prerađena na način a la moi. Ptice su  pak s  nešto tustijim trbuščićima i življom međusobnom komunikacijom. I ne, ova narančasta nije dobila vodene kozice, samo je malo drugačija od drugih. Mislim da je jedna takva uvijek potrebna za prirodnu ravnotežu..

U slučaju da se odlučite okušati u ovoj super zabavnoj slikarskoj tehnici, sve što vam treba je nekoliko dobro odabranih kistova, akrilne boje  i poneki medij za pretapanje boja. Country painting je jedan od oblika dekorativnog slikanja i radi se  najčešće na drvenim i metalnim podlogama, te pamučnim tkaninama ( u tom slučaju potrebne su vam boje za tekstili ili  fabric medium, kako biste akrilne boje pretvorili u boje za tekstil) .  Možete se odlučiti za dizajn i skice neke od već slavnih poznatih umjetnica, ali isto tako i nacrtati i vlastite.

Obavezan dodatak ovom stilu su falše "šivane" niti i vezovi i patchwork elementi koji oponašaju tkanine, koji se crtaju jako tankim kistovima ili linerima. Kako su kistovi glavni akteri ove avanture, podrobnije ću vas upoznati s njima u nekom od sljedećih postova. Možda i koji tutorial na ovu temu, ha?

Pin It

Venezia

Imam jednog Marka.On je sve i započeo. Jako posebnog Marka. Taj je Marko htio vidjeti Veneziu, gondole i pripitomljene golubove na istoimenom mu trgu. Htio je vidjeti gdje je to Indiana Jones lutao i isplivao iz kanalizacije u 3. dijelu.
Majka tog Marka nije željela vidjeti Veneziu. Zamišljala je miris koji se širio iz tih kanala. Užasavala se niskog leta golubova i  stotina gugatavih koji se kreću zrakom i kopnom u njenom pravcu. Majka je voljela turistički pohoditi mjesta s manje gužve, gdje se ne čeka puno na red, i šeta se gradom po vlastitom planu i programu. Doduše, silno je željela posjetiti Murano i tvornicu stakla.
Brata tog Marka nije bilo briga. Glavno da se ne ide avionom.
Otac tog Marka ne voli gužvu i vrućinu. Još više ne voli brodove.

Jasno je, idemo u Veneziu.

Gledala sam kuće neodredivog datuma gradnje uronjene u more i odjednom mi se žrnovačka vlaga učinila bezazlenom. Tandrkavi vaporetto mirno nas je vozio  linijom br. 25 dvadesetak minuta. Tata je bio zahvalan. Imala sam pogled na Murano cijelim putem....

Silaskom na kopno požurili smo uličicama i mostićima tražeći gondole.

Hmmmm, nema ružnog mirisa, ne pliva ništa organsko po površini kanala ...čak je doista romantično. A ja volim mostiće.


Ulazeći dublje među kalete bilo mi je jasno zašto ovdje uvijek ima najviše turista, čak i kad more i kiša u kombinaciji poplave ulice pa je šetnja moguća jedino u gumenim čizmama do koljena. Doista je oku teško pojmiti da su se takve predivne građevine gradile ljudskom rukom prije nekoliko stotina godina, da je to doista tu pred tobom, da stoji i dalje na istom mjestu, bez ruzine i teške patine, i da sjaji i dalje.

 Nikad, ali nikad nisam vidjela mjesto s toliko ljudi.

U vrijeme nastajanja ovih fotografija, nisam imala pojma da će jednom biti na nekom blogu, a kamoli da će to biti moj.
Tada sam bila prezauzeta praćenjem  umornih dječaka koji su zanijemili od popijene Dramine i živopisnih prizora oko sebe. U rijetkim trenucima bih se sjetila fotoaparata.  Fotografije staklenih Murano figurica, trgova, pročelja predivnih crkvi , koje vjerojatno očekujete sljedeće - nemam. Ne postoje. vožnje u gondoli također. Za one koje to zanima, cijena je 80 eura, a vrijeme čekanja 2-3 sata.


Ali zato imam ove :

Morat ću se vratiti još jednom da vidim Murano. Ali to će već biti neki novi post.

Pin It

FilztastiK!

LJudi....ja obožavam filc. U golom obliku, s čupavim vunenim dodacima, s krznom, rezanog, šivenog, na suho i mokro. Priča mi priče, kao stara baka. Ima prošlost iza sebe i toplinu. Podsjeća me na zimu i darove.

Moja osobna filcana priča spada u široku kategoriju zvanu "radovi- kojih- je- bilo -mnogo- ali -ih- nikad -nisam -fotografirala" . S čvrstom odlukom da tu lošu naviku promijenim, te da radovi koje uglavnom poklonim i podijelim ostanu nekako zabilježeni , evo posljednjeg FilctastiKa. 

To je album za fotografije rađen Renkalikovim filcom; podloga je lijepljena, a dodaci i dijelovi su prvo ručno šivani a lijepljeni naknadno. Za lutke sam koristila gotove (također Renkalikove) dijelove za tijelo lutke (glava).

Linking up to:

Pin It

Tribute to Mr Jack

Ovo nije smjelo biti obično.Moralo je biti  i otmjeno i divlje, i klasično i west, kao što je i on sam.

Nisam se mogla odlučiti. Stoga su nastale dvije. 

Jedna zlatasta, osunčana, pješčana, kao bablje ljeto.

Druga-classy. U izvornoj boji. Pravog lica. Jedino što sigurno znam-bit će ih još. Jer on to zaslužuje.

            

Pin It