Pin It
One Stroke Painting, decorative and country painting, hobby crafts
ONE STROKE PAINTING radni list: obostrani tisak, plastificirano. Uključuje prikaz svih poteza, vrstu kistova i popis korištenih boja. Autor: KRISTINA UVODIĆ OSCI-2
Veliko hvala svima koji su se družili s nama na današnjoj prezentaciji! Drago nam je čuti da vijesti o wOilsima putuju munjevitom brzinom-svi naši današnji posjetitelji bili su jako dobro "teorijski" upućeni, pa nam nije preostalo ništa drugo nego da vam i demonstriramo ove nevjerojatne i fenomenalne boje u praksi. Za 30-tak minuta nastala je ova slika sa svim osobinama klasičnog slikanja uljima, no nakon završetka kistove smo oprali-vodom! Prva, uvodna radionica u svijet wOilsa na rasporedu je već za nekoliko dana, a slijedi i mnogo novih...stay tuned
Još jedna u nizu BESPLATNIH prezentacija ONE STROKE PAINTING tehnike, ovaj put u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu.
Jučer se vratih doma s puta. Po drugi put posjetila sam CreativeWorld u Frankfurtu, najveći europski i svjetski sajam u art & hobby svijetu. Sve što možete i ne možete zamisliti, već poznato i nepoznato, proizvedeno i tek zamišljeno, popularno i anonimno, profesionalno i amatersko došlo je u Frankfurt predstaviti se u gomili od više od 3000 izlagača i 100 000 posjetitelja...
Jimmyja sam primjetila prvi put u Frankfurtu prošle godine, 2012. , dok je sprejao po platnu višemetarsku sliku na najvećem štandu na sajmu i pravio vjerojatno najveći nered ikad viđen tamo. U trenutku kad sam ja prolazila, nije bilo posjetitelja oko njega, pa sam mogla neometano promatrati taj prizor...
Eto, konačno smo i to dočekali- jedne i jedinstvene,one koje su sve započele, originalne One Stroke boje, Plaidove FolkArt akrile doveli smo u Hrvatsku! Osim “običnih” akrila, tu je još i čitava linija Enamelsa, akrilnih lakova namijenjenih slikanju na porculanu i staklu. Ono što ih čini posebnim jest mogućnost fiksiranja-potrebno je samo 30 minuta zapeći oslikani predmet u pećnici na 175 stupnjeva , i vaš dekorirani predmet postaje otporan na pranje.
O karakteristikama i mogućnostima enamelsa čitati ćete detaljnije u nekima od sljedećih postova, a danas vam predstavljam prvu enemalističnu radionicu -“Polja lavande”.
Motiv polja lavande prvi put sam napravila s Tatyanom Kudryavtsevom. Jako je jednostavan za slikati, pa kako bismo ga dodatno začinili i malo gurnuli slikarske granice mojih polaznica, odlučila sam da ćemo slikati OBRNUTIM One Stroke Paintingom….! Za podlogu sam odabrala prekrasne staklene satove- tehnika se činila idealnom za takav poseban predmet, budući da će gornja strana stakla dodatno zaštititi sliku.
Najdraži mi je trenutak kod One Stroke Painting radionica kada na kraju radionice čujem radosne uzvike: “Pa ne mogu vjerovati da sam ja ovo uspjela !” Vrijedi svih onih pogleda začinjenih nevjericom s početka iste radionice koje mi serviraju dok im objašnjavam što ćemo i na koji način raditi ;)) Da, lako je i jednostavno, i one su to uspjele!
Uskoro se javljam sa još stroukerskih vijesti- ljeto je, očito, izvrsno doba za hobbyje i slikanje, mnogo je onih koji su čekali ljeto i godišnji odmor da priušte sebi zadovoljstvo koje su dugo čekali i odabrali Početni One Stroke tečaj, i to me jaaaaako veseli ! Još jedna grupa Početnih One Strokera u ponedjeljak izlazi na završni ispit… navratite i pogledajte;)
Pin It
I dok nekima vrućine smetaju, ja uživam! Žega koja cvrči idealna je za sušenje svih mogućih medija, boji i pasti, a dugi dani i velika količina sunca i svjetla daju dovoljno sati za ostvarivanje svih mogućih ideja i zamisli. More je blizu, a i kad nije, tuš jest. Teško je oteti se navikama stečenim dugotrajnima boravkom u prosvjeti, i ne shvatiti ljeto drugačije nego li kao vrijeme za odmor, hobbyje, gušte, pašnju mozga na pašnjacima morskim, udovoljavanje sebi u ležernom ritmu… Uz klima uređaj i kavicu, ovako sam zamislila ljetne provode na radionicama…with a little help from my friends ;)…
Kupačice 3D, radionica 3d decoupagea klasičnim papirom na drvenim kutijicama...
Put oko svijeta, kombinacija decouagea i scrapbookinga s die cut papirima, dvokomponentnim lakom za raspucavanje i embossingom na donjem dijelu kutije…
Slike starog Splita, radionica koju smo reprizirali već četvrti put i koja i dalje ne gubi na popularnosti. Kombinacacija transfera, oslikavanja pastama i čipkom…
Ribe, oslikavanje akrilom i kolažem tekstila, radionica voditeljice Done Tomić-još jedna radionica njene autorske tehnike…
Lavandinka, moja ljubav… shabby u ljubičastim, lila i indigo nijansama, s efektom lažnog shabby-a, wet soft papirom i salvetama.
Tegole Villa Rosa, još jedna verzija 3d decoupagea, ali ovaj put izvedena na čak 4 različita načina, i to s rižinim papirom
Candy Pole, najjednostavnija radionica koja je apsolutni rekorder po broju lajkova, i koju ćemo zasigurno reprizirati. Tema je hommage starim obrtima, naime poles su stupovi, dvostruko spiralno obojeni,koji su se nekoć stavljali pred obrtničke radnje (prvo i najviše brijačnice, a zatim i slastičarnice). Danas su najpoznatiji po tom što stoje na Sjevernom Polu i krase trijem Djeda Mraza ;)
I još jedna repriza koje se polaznici nikako ne mogu zasititi-decoupage na tkanini. Ova je posebna po tom što mi je gošća bila još jedna dobro poznata nam bloggerica, samozatajna i simpatična tousled day – njena torba je ova s limunima ;)
Srećom, ljeto će biti jako dugo i vruće, kažu ;), a to znači još radionica, mazanja, uživancije! Budite u blizini;)
Pin It“Sunce na prozorčiću”? Što to bijaše? Naziv čitanke nižih razreda? Pjesmica neka? Ne sjećam se više, no to mi je bila prva asocijacija na ovaj design Jamie Mills Price. Sunčano, bez oborina i veselo, s mnoštvom sitnih detalja i tonom sjenčenja – crteže ove country slikarice gotovo nikad ne završim u jednom danu, uvijek se vraćam i odlučim još nešto dodati. I tako sam tek sada odlučila pokazati vam ovu daščicu, koju sam započela još u svibnju. I bila je, kao, gotova. Pa sam je “domazala” još malo u lipnju. Pa još malo jučer. I evo je. Gotova, valjda. Neću je više dirati.
Pin It
Kasnim, kasnim! Iako ste već čuli za Lillin ljetni swap, i iako ste već mogli vidjeti čime smo se darivale i na drugim blogovima, moram se i ja javiti ;)). Dakle, stvarno volim swapove! Morska tema mi je jedna od dražih, te nisam časila ni časka o tome što ću napraviti – retro riviera 3D decoupage na drvenoj narukvici, na kojoj sam detalje nivelirala različitim materijalima, tako da neke sličice budu više, a neke manje trodimenzionalne. Koraljna boja kojom su oslikane prugice ujedno je i mirisna-nadam se da miris nije ispario dok je stigla do Sonje, moje partnerice u ovom swapu. Znam da narukvica nije baš univerzalnog stila, i bila sam poprilično nesigurna hoću li pogoditi ukus moje partnerice, jer sam je počela izrađivati i prije izvlačenja imena swap partnera. Ali, upravo tome swapovi i služe- da se još bolje upoznamo i da uživamo u darivanju!
Sonja je imala tremu, jer joj je ovo prvi swap. Kao što možete vidjeti na fotografijama, trema nije bila opravdana ;) Dobila sam čak tri poklona – decoupagiranu kutijicu, prsten i obruč za kosu! Hvala još jednom, Sonja!
I, naravno, još jedno veliko hvala Lilli na ideji i organizaciji!
Swap-swap do sljedećeg!
Pin It
Nakon nekoliko raftinga po domaćim rijekama, divnim, zelenim i pitomim, čule smo od iskusnih da bi valjalo otići na rafting na Tari. Da je Tara najveća i nazanimljivija rafterima na obližnjim prostorima, brža, jača i posebne boje. Nisam imala pojma gdje je Tara, ni koliko mi treba do tamo, ni kojim se cestama putuje. Veliki je vikend, dva praznika uklopljena u nj, mnoštvo Hrvata odlazi na “mali godišnji”. Krenusmo i mi u nepoznato…
Prvi rogonja sa slike desno nije krava. Zaletio se prema autu…počelo je slutiti na avanturu…;)
Kad se bilo gdje ode na rafting, svatko se hvali “svojom” rijekom. Tako smo i mi stalno mislile na Cetinu i pričale lovačke priče ;). Ali, mora se priznati – Tara je veća, brža, dublja, ledena (na mjestima 4 stupnja C) i obećava izvrstan rafting! Iako je okružuju duboke crnogorične i prastare šume (u blizini se nalazi najstarija prašuma u Europi, a kažu i jedina), nije zelene već posebne tirkizno-plave boje, koju joj daju kemijski sastav stijena i količina minerala u njoj.
Dakle, vani je temperatura +30 i više, lipanj je, 13 sati, a ledena temperatura vode probija i kroz neopren. E, ovdje Cetina vodi 1:0, na svakom raftingu možeš i uživati u kupanju.
Zahvaljujući lošoj organizaciji i nedostatku vodonepropusnih vreća, nisam mogla ponijeti fotoaparat na sam rafting, pa ste ostali zakinuti za nekoliko fantastičnih snimaka, kao što su prijelaz crnogorsko-bosanske granice, kad se morate iskrcati iz čamca, pješke proći granicu, pa se opet ukrcati u čamac; genijalne upjevane ekipe raftera iz Ogulina u sastavu 4 cure + 1 momak, iskusnijih no što bi se to moglo reći imajući njihove godine života na umu,s kojima sam imala čast dijeliti čamac nakon prijelaza granice i koji su me vokalno i veslački oduševili; prizora Tare i Pive koje se stapaju i tako čine rijeku Drinu, s maglicom u 16.30 h iznad pvršine kao u spotovima Nicka Cavea… Fotografije iznad snimio je ćiribimbeći fotograf u čeki s kamenjara, s kopna, ali posebna pohvala ne ide njemu, već skipperu, za izvrstan tajming, vođenje i dramatične trenutke ;)))).
Ovom prilikom zahvaljujem svim poskocima i bjelouškama što su nas izbjegavali, iako smo stalno slušali upozorenja kako okoliš vrvi njima i kako ih se može sresti na svakom koraku. ;)
Dan nakon raftinga, putem prema zapadu krenule smo u 6 ujutro. Ovdje su jutra uvijek maglovita, magleni duhovi rijeke dahću … Oblaci su stalno bili prisutni, samo se dižu i spuštaju, no to ne znači da ne slijedi vruć i sunčan dan. A na Drini-ćuprija…Fotografirano iz auta u vožnji.
Pauzu za kavu smo odlučile napraviti u uzavrelom Mostaru, uz treću rijeku ovog putovanja – Neretvu.
Odavno ga želim posjetiti! Tamo sam bila posljednji put kao dijete, valjalo je obnoviti uspomene i napraviti nove…
Našlo se i vremena sa savladavanje strahova, npr od visine…
Pogodite odakle je ovo fotografirano…
Da, baš s vrha!
Osim prilika za savladavanje starih, bilo je vremena i za stjecanje nekih novih strahova, npr, klaustrofobije…Zakinula sam vas za panoramske fotografije s vrha džamije jer sam bila previše zauzeta spuštanjem, tj,jurnjavom po 80 cm širokim spiralnim stubama natrag…Ovo je doista bio najadrenalinskiji potez ovog vikenda!
Jako ljubazna gospođica koje je prodavala ulaznice za najstariju i najveću džamiju u Mostaru, i koja me je pustila unutra unatoč prekratkoj suknji, rekla je:” E, ne bi vam se ja gore popelaaaaaa….”.
Tražeći hitnu hladovinu, naišle smo na jako, jako posebno mjesto-kafić u prirodnoj pećini prigodnog imena ”Ali Baba”. O-du-še-vlje-ne! Nismo mogle sjediti na jednom mjestu, stalno smo se premještale, jer je svaki kutić bio toliko poseban.
Nakon kave, ledene limunade i “Neretvanskog vjetra”, novo iskustvo br. 14: pušenje nargile!
Počašćene što smo za nargila party dobile na korištenje posebnu prostoriju, koja je tek sređena i još nije otvorena za posjetitelje, ušle smo širom otvorenih očiju..i imale što vidjeti i namirisati! Snažni mirisi lavande i ljekovitog bilja, hladovina prave špilje, zagasito svjetlo i orijentalno iskustvo….vlasnik definitivno ima viziju i zna kako je pretočiti u stvarnost! Pogledajte i sami!
Informacija neznalicama poput mene :nargilama se ne puši duhan, već voćni čajevi i aromatizirane biljke. Smisao svega je, pretpostavljam- meračenje. Svakako lijepo mirišu i možete vježbati pravljenje kolutića od dima ;) Sve četiri smo probale, ali neke su talentiranije od drugih ;)))…
Bilo kako bilo, kad vidim nargilu, ne mogu da se ne sjetim Carrollove gusjenice…
I tako, umorne i hihotave, gurnule smo glave pod česmu, smočile kosu i krenule dalje na zapad. 800 km u tri dana. Nije loše ;)
E, skoro zaboravih: znate li što kaže Mujo kad vidi krokodila u rijeci?
“Nemoj, Lacosta, majke ti!”
Pin It