w-Oils… i hobbyManiaK Gost: Alexander Cruz

..spadaju u jednu od nekoliko priča koje toliko dugo već planiram napisati, koje čekaju na moje slobodno vrijeme  još od posljednjeg posjeta Frankfurtu.
Iako su me tijekom života češće impresionirale divne i posebne žene, u ovim pričama doznat ćete kako su to ovaj put učinila četiri muškarca. O jednom ste već čitali, dakle, počujte drugu od četiri  iz ciklusa: “Četiri Umitnika i Amaterka.”
Nekoć, u davno neko doba, odlučih da se uljanim bojama neću baviti. Što zbog smrada i nemogućnosti rada u malim i zatvorenim prostorijama, kakve su one u kojima ja obitavam, što zbog poznavanja mnoštva slikara koje su se razboljeli ili okončali od kancerogenih bolesti, što zbog činjenica da su me suvremeniji materijali uvijek više privlačili. Akril je bio puno lakši i draži  izbor. Zbog pranja kistova u vodi. Brzog sušenja. Zbog mogućnosti druženja u kasnim noćnim satima, za kuhinjskim stolom kad se makne spiza i bilježnice, i uz malu djecu. Zbog…ma, bio je prva ljubav. I ostat će.
Međutim, ipak se tu dogodilo  par lijepih epizoda s uljanim bojama…  Jedna od njih je bila i sat kod Alexandera Cruza.
Alexander Cruz je  fenomenalan slikar, vlasnik  privatne likovne škole Escuela y Galeria de Artes Cruz, Inc. u Puerto Ricu i odličan učitelj, kojeg sam upoznala i učila kod njega prošle godine u Frankfurtu. Posljednje dvije godine radi kao slikar-suradnik s američkom tvrtkom M. F. Weber. Tada, lani, sam na njegovom satu slikala klasičnim uljanim bojama.



Ove godine Alexander je predstavio  wOils.




Uljane boje topive u vodi- wOils, water soluble oil colours…zvučalo je kao oksimoron kad sam prvi put čula za njih, prije nekoliko godina. A kad sam ih probala - gotovo da ne povjeruješ. Imaju sve osobine uljanih boja, sjaj, mazivost, odgovarajuće vrijeme sušenja koje ti omogućuje da se ne žuriš previše…. pripadajuće accessoires poput lanenog ulja, različitih medija, turpenoid….ali ne smrde! Nemaju miris! Nemaju otrovnih isparavanja! Kistove nakon slikanja pereš u vodi! Ako želiš, čak možeš i njih miješati s vodom…tj., ako uspiješ odoljeti ostalim divnim medijima koji idu uz njih…Bilo je jasno: vrijeme je.
Kao i inače s Alexandrom, trenuci koje gledate na fotografijama su, kao i oni koje nismo fotografirali , obilovali su dobrom zafrkancijom i zabavom, zanimljivim pričama i detaljima. On vam je, prije svega, jedan užasno tvrdoglavi optimist.   Tip sa jasnom vizijom koji se itekako naradio da bi došao do znanja kakvog ima danas. Jedan od onih za koje navijamo i od kojeg se može jako puno naučiti! Ove godine oduševio me je svojim hiperrealističnim  Portretom starca, rezultatom višemjesečnog rada. Vjerujte na riječ, lako je pomisliti da se radi o fotografiji, a ne o slici.

Pođite na Fb profil ili stranicu www.galeriacruz.com i pogledajte što sve rade Alexander i Lourdes Maria, također slikarica. Tko je ona, pitate se? The Žena, naravno. Zar ste mislili da priča može proći bez jedne? Pin It