• OSP Radni listovi

    ONE STROKE PAINTING radni list: obostrani tisak, plastificirano. Uključuje prikaz svih poteza, vrstu kistova i popis korištenih boja. Autor: KRISTINA UVODIĆ OSCI-2

  • wOil "zelena revolucija"

    Veliko hvala svima koji su se družili s nama na današnjoj prezentaciji! Drago nam je čuti da vijesti o wOilsima putuju munjevitom brzinom-svi naši današnji posjetitelji bili su jako dobro "teorijski" upućeni, pa nam nije preostalo ništa drugo nego da vam i demonstriramo ove nevjerojatne i fenomenalne boje u praksi. Za 30-tak minuta nastala je ova slika sa svim osobinama klasičnog slikanja uljima, no nakon završetka kistove smo oprali-vodom! Prva, uvodna radionica u svijet wOilsa na rasporedu je već za nekoliko dana, a slijedi i mnogo novih...stay tuned

  • OSP G.K. M.Marulića Split

    Još jedna u nizu BESPLATNIH prezentacija ONE STROKE PAINTING tehnike, ovaj put u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu.

  • Frankfurt Messe 2. put

    Jučer se vratih doma s puta. Po drugi put posjetila sam CreativeWorld u Frankfurtu, najveći europski i svjetski sajam u art & hobby svijetu. Sve što možete i ne možete zamisliti, već poznato i nepoznato, proizvedeno i tek zamišljeno, popularno i anonimno, profesionalno i amatersko došlo je u Frankfurt predstaviti se u gomili od više od 3000 izlagača i 100 000 posjetitelja...

  • HM gost: Jimmy Leslie

    Jimmyja sam primjetila prvi put u Frankfurtu prošle godine, 2012. , dok je sprejao po platnu višemetarsku sliku na najvećem štandu na sajmu i pravio vjerojatno najveći nered ikad viđen tamo. U trenutku kad sam ja prolazila, nije bilo posjetitelja oko njega, pa sam mogla neometano promatrati taj prizor...

Best Blogger Tips

Share
Prikazani su postovi s oznakom travel/putovanja. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom travel/putovanja. Prikaži sve postove

četvrtak, 31. siječnja 2013.

Frankfurt Messe, 2. put

DSC06469DSC06486
Jučer se vratih doma s puta. Po drugi put posjetila sam CreativeWorld u Frankfurtu, najveći europski i svjetski sajam u art & hobby svijetu. Sve što možete i ne možete zamisliti, već poznato i nepoznato, proizvedeno i tek zamišljeno, popularno i anonimno, profesionalno i amatersko  došlo je u Frankfurt predstaviti se u gomili od više od 3000 izlagača i 100 000 posjetitelja. Moj komad u tom izvrsnom iskustvu bilo je pet iznimno bogatih i zanimljivih dana, koje su obilježile upoznavanje s novim proizvodima i tehnikama, susreti, iskustva i - meni najvažniji  dio- neki jako zanimljivi ljudi, o kojima ćete više čitati u nekoliko narednih postova. Iako ljudi dolaze na sajam upravo zbog stvari, "bombončića" iz svijeta kreative kojima ne možemo odoljeti, ovaj put su mi više privukle pažnju osobe koje stoje iza toga.
DSC06474DSC06488
Od gomile ponuđenog, odabrali smo i neke novitete koje ćemo tijekom ove godine predstaviti u Art Shopu. Neke od njih ste možda već i vidjeli, neke i niste, ali za svakog mogu reći da  iza njega stoji priča, a ispred njega mnoštvo novih kreativnih mogućnosti. :) Vjerujem da ćete biti oduševljeni njima, baš poput mene!
I ne mogu da ne spomenem mjesto kojim i “otvaram” i “zatvaram” boravak u Frankfurtu, i uvijek ću, kad god budem tamo… a nekoć čak nisam niti voljela pivo! Cheers, ljudi! @MPL, tvoj duh bijaše s nama Smiješak s namigivanjem
DSC06500     FB_IMG_13593158035444611
Btw, cicikrepnuo mi je laptop, pa koristim tuđe kompiće nepoznatih sučelja ili hipersenzibilnu mi tipkovnicu minipada. Ispričavam se, stoga, za sve buduće lapsuse, tehničke greške, male fotke, naknadno stavljanje prijevoda… koji mi ne ginu sljedećih dana. Imajte milosti.Pin It

srijeda, 28. studenoga 2012.

Milano, by night, in the eyes of an accidental passenger

Posljednjeg dana tečaja par jako dobrih i dragih ljudi (rekoše da žele ostati anonimni, pa, eto, nazovimo ih Sonja i Giorgio ;)), odlučili su da me neće pustiti da se vratim kući, a da, kad sam već prešla toliki put, mi ne pokažu Milano. Ljubazno su se prilagodili mom natrpanom rasporedu, doputovali iz susjednog gradića, putem postali žrtve lažljivog GPS-a, zalutali u labirintu jednosmjernih ulica te došli po mene. Zaputili smo se prema metropoli i tamo stigli oko 21-22 h. Kako nas je tek nekoliko sati dijelilo od mog leta natrag kući i početka njihovog napornog radnog tjedna, moji vodiči, od kojih je jedan rođeni Milanes , odlučili su me provesti  kroz najuži centar i pokazati “koncentrat” Milana- vizualni, taktilni, slušni i okusni ;).

On the last day of my course, a couple of  very dear and kind people ( they wanted to stay anonimous, so let’s name them Sonja and Giorgio ;)), deciced, since I came all that way,  they wouldn’t  let me go back home without showing me Milan. They kindly adjusted to my fulfilled schedule, travelled all away from neighbouring town, became victims of a lying GPS, got lost in a labyrinth of one-way streets and then came to pick me up. We headed our ways toward town and arrived around 9-10 pm. Since we were only a couple of hours away from my flight back home, and their busy and hardworking week was about to begin, my guiding tour operators ;), one of which is native born Milanes, decided that they would show me the very heart of town , so I can see, feel ,hear and taste the “concentrate” of Milano.

Prva stanica- naravno, Il Duomo, ili kako Sonja kaže - “čipkana” katedrala. ;) Ogromna, dugačka, divna, prepuna vitraža koji oduzimaju dah….ogromna! Iako sam znala da je Milano metropola, iznenadila sam se činjenicom koliko je velik, i  koliko su široke njegove ulice i aleje….….Žao  mi je što su fotografije malo mutne, ali bi mi bilo još više žao zakinuti vas za ovaj prizor.

Our first stop – Il Duomo, of course, or, as Sonja says “stone lace cathedral”. ;) So big, long, divine, with so many breathtaking  vitrailles…so big! Although I knew Milan is such a big metropolis, I was surprised with the size, and the width of its streets and alleys…I am so sorry these photos are a little blurred, but I would regret even more if I hadn’t show them to you.

DSC05626

DSC05623 

 

U neposrednoj blizini nalazi se i La Scala …

La Scala is really closeby…

DSC05635

 

i svima dobro poznata Galleria Vittorio Emanuele, prepuna dućana zvučnih imena. Brandovi pršte sa svih strana, ipak je suvremeni Milano najpoznatiji i kao centar visoke mode. No, iako su prizori pojedinih izloga pravi estetski doživljaj, nije mi baš to bilo previše “napeto”. Pažnju mi je više zaokupilo nešto drugo.

…and also the famous Galleria Vittorio Emaunele, full of shops of famous designers. Brands are all over the place, after all, modern Milan is very well known center of high couture. Although some of the scenes from these stores are truly unique aesthetic experience, I wasn’t “so much into it”. My attention was attracted by other things.

DSC05630    DSC05631

DSC05632DSC05633

 

Kako je moj đir shoppinga više window shopping  ;),osim ako nisu kistovi ili knjige nisu u pitanju, uživala sam u live izvedbi brojnih dizajnera, koji u Milanu svaki, ali baš svaki dan iznova uređuju izloge. Kao u onoj bajci braće Grimm o malim postolarima, kad svi odu spavati, kad prodavači odu kući, kad ljudi isprazne dućane, dizajneri nastupaju.  Transformacija započinje i kreće postavljanje nove scenografije  za naredni dan…Osjećala sam se kao da gledam uličnu kazališnu predstavu, priče u slikam, bez riječi.  Baš sam bila zablesila, toliko da sam kod najzanimljivijih zaboravila izvaditi foto-aparat :!. Pravi je to praznik za Božićnog Terorista bio ;), jeleni, saonice, snijeg i pahuljice na sve strane, ali i ne samo to…. Evo tek nekih primjera:

I am more of a shopwindow kind of shopper ;), except  when it comes to brushes or books shopping, so I have enjoyed live performance of milanese shopwindow designers who decorate their windows every, but I mean every night , one after another. It’s like in the Brothers’ Grimm fairytale of two little shoemakers, when everybody goes to bed, when salesmen leave, when people empty the shops – it’s their showtime. The transformation begins and here comes another scenery for the next day…I felt like I was watching street -theatre show, story in pictures, without lyrics. I caught myself staring at them, so much I forgot to take my camera and make a photo…! It was like a holiday for me, The Christmas Terrorist, with all these reindeers, sleigh, snowflakes and all…and even more:

DSC05644 DSC05661 DSC05659

To su redom: Replayev dućan u kojeg bih se mogla preseliti,jer je čitava unutrašnjost na dvije etaže pravi pravcati vrt. Ma, što vrt, prašuma!….Zatim , Abercrombie&Fitch, robna kuća za muškarce u kojoj ne koriste lutke, već su modeli pravi, živi muški manekeni….na svim odjelima! Nisam ih osobno vidjela uživo, ali što sam se naslušala priča o njimaaaaa…….Trećem se ne sjećam imena, ali te divovske ruže su me očarale!

These are, in order: Replay shop I could move in, because all the interior was transformed into a true garden..No, into the jungle! Then, Abercrombie& Fitch, department store for men, which doesn’t use mannequins, but real live male models…at all departments! Haven’t seen them in live, but I’ve heard stoooories….:D This third picture- I can’t remember which shop it was, but I was delighted by those giantic roses!

Svaki put kad posjetim novo mjesto ili grad, nekako ga volim pustiti da mi se samo pokaže. Volim impresije koje spontano dođu. Ono po čemu ću najviše zapamtiti Milano je taj doživljaj estetike. Nije bitno jesu li stare građevine u pitanju, ili izlozi, ili hrana (ova stavka vrijedi za cijelu Italiju!) ili tegle za cvijeće ispred kuća, ili balkoni, ili predmeti i trenuci na koje slučajno naletiš: sve ima viziju u podlozi, teksturu, oblik koji pomiče granice.….kao što rekoh, nisam sve uspjela uhvatiti, ali evo komadića i detalja koje jesam:

Every time I visit new place or town, I like to let it show itself to me. I love spontanious impressions. The thing I will remember about Milano the most is this experience of aesthetics. It doesn’t matter if there are old buildings, or shopwindows, or food ( and this one goes for every part of Italy!), or flowerpots in front of houses, or balconies, or objects and moments you run into by accident: all these has a background vision, a texture, a shape that moves boundaries…as I said, I didn’t quite catch it all, but these are pieces of the details I did:

DSC05646 DSC05638 DSC05639  DSC05641  DSC05643 

DSC05660 

     DSC05642DSC05665DSC05639

DSC05663

I, šećer na kraju: onaj okusni dio Milana! Posjetili smo “Santa Luciu”, nimalo pretenciozan ali vrhunski i ultra popularan restoran koji je otvoren kao prva pizzeria u Milanu još 1929. godine. Danas je puno više od toga, što dokazuju i brojni posjeti popularnih gostiju, čije fotografije prekrivaju zidove restorana. Svaka fotografija je i rukom potpisana. Vlasnik je Napolitanac, pa okusi talijanskog  juga ipak prevladavaju i na jelovniku i na dekoru. Osjećala sam se kao u sceni iz Velog Mista. Kao doma ;).

And last, but not the least: the “tasting” part of Milan! We’ve  visited “Santa Lucia”, one of the  top restaurants in town, very popular though not pretencious, which began as the first pizzeria in 1929. Today it is a lot more than pizza place, as evidenced by numerous visits of very famous guests, whose photos are all over the walls. Every and each one of them is signed by hand.  The owner is Napoletano, so the flavours of italian south dominate on the menu and through the decoration. I felt like home. ;)

 DSC05650

   DSC05652DSC05651

 DSC05658 DSC05657

Gurmanska zanimljivost: regija Lombardia poznata je po proizvodnji i jelima od mesa, pa sam po preporuci probala upravo mesna jela, iako ih baš ne volim.  Antipasto je na gornjoj fotografiji, to je ovo što sliči na naš pršut, samo što nije ni dimljeno ni preslano. To je bresaola, sušena govedina u umaku od maslinova ulja, soka od limuna i s paprom, a tako tanko narezana da se topi u ustima. Jako fino, kao i ostatak menija, no ja sam ipak tip od deserta, pa sam na kraju probala i Pastieru Napoletanu- tradicionalnu tortu sa sastojkom kojeg nam nisu rekli, već smo ga morali pogoditi. Okus je doista bio domaći i starinski, i podsjećao me na nešto što je oduvijek tu, nešto više bakino nego mamino, nešto što uopće nije mirisalo na kuhinju, pred očima su mi letjele slike vrućih ljetnih popodneva i siesta…Sa svakim zalogajem sve nas je više frustriralo što se nikako nismo mogli sjetiti što je to bilo, jer je bilo toliko, toliko poznato…ali nitko od nas troje nije uspio pogoditi.

A gourmanic fact : Lombardia is well known for its meat production and dishes made of meat, so I was recommended to  try some of them out, and I did,  although usually I am not a big fan. As an antipasto I had bresaola, dried beef in olive oil, lemon juice and pepper, sliced so thin that you could melt it in your mouth. It was very delicious, as the res of the menu, but I am the kind of person who eats desser first ;), so I had to try Pastiera Napoletana, traditional cake with misterious ingedient we had to find out by guessing. The taste was very domestic and traditionalo indeed, and it reminded me of something that had been always there by my side, something more  “grandmotherly” than “motherly”. something that didn’t remind me of kitchen at all, but of hot summer afternoons and siestas…With every bite we were more and more frustrated that we couldn’t have guessed what it was, because it had been so, so familiar…but non of us found the answer.

Na izlasku su nam rekli: ružina vodica.

Tom je ružinom vodicom moja baka natapala kuglice tkanine i stavljala u ormare, a ljeti i u bočice s maslinovim uljem, kojim nas je mazala na  plaži.

Neću nikad zaboraviti ovu tortu.

 

So, on our way out, they  told us: rose water.

My grandmother used to put rose water in little balls of fabric and put them into her closets, and in the summertime she made her own sunscreen of olive oil and rose water, which she made us kids put on during long days on the beach.

I will never forget this cake.

Pin It

četvrtak, 22. studenoga 2012.

Bijela čarolija


Malo zimske čarolije iz jednog milanskog izloga, na kojeg sam slučajno naletila….Medvjedi su pomični! Htjedoh podijeliti s vama. Uživajte, ako vam se hoće ;)

A bit of winter magic from a shopwindow in Milan, Italy, I happened to pass by. Bears can move! Just wanted to share. Enjoy, if you feel like it ;).
DSC05670DSC05668 DSC05669Pin It

nedjelja, 1. srpnja 2012.

Tri rijeke & nova iskustva

 

Nakon nekoliko raftinga po domaćim rijekama, divnim, zelenim  i pitomim, čule smo od iskusnih da bi valjalo otići na rafting na Tari. Da je Tara najveća i nazanimljivija rafterima na obližnjim prostorima, brža, jača i  posebne boje. Nisam imala pojma gdje je Tara, ni koliko mi treba do tamo, ni kojim se cestama putuje. Veliki je vikend, dva praznika uklopljena u nj, mnoštvo Hrvata odlazi na “mali godišnji”. Krenusmo i mi u nepoznato…

DSC03594             DSC03602

 

Prvi rogonja sa slike desno nije krava. Zaletio se prema autu…počelo je slutiti na avanturu…;)

DSC03603        DSC03634

 

Kad se bilo gdje ode na rafting, svatko se hvali “svojom” rijekom. Tako smo i mi stalno mislile na Cetinu i pričale lovačke priče ;). Ali, mora se priznati – Tara je veća, brža, dublja, ledena (na mjestima 4 stupnja C) i obećava izvrstan rafting! Iako je okružuju duboke crnogorične i prastare šume (u blizini se nalazi najstarija prašuma u Europi, a kažu i jedina), nije zelene već posebne tirkizno-plave boje, koju joj daju kemijski sastav stijena i količina minerala u njoj.

 

DSC03762

DSC03761

DSC03759

DSC03760

Dakle, vani je temperatura +30 i više, lipanj je, 13 sati, a ledena temperatura vode probija i kroz neopren. E, ovdje Cetina vodi 1:0, na svakom raftingu možeš i uživati u kupanju.

Zahvaljujući lošoj organizaciji i nedostatku vodonepropusnih vreća, nisam mogla ponijeti fotoaparat na sam rafting, pa ste ostali zakinuti za nekoliko fantastičnih snimaka, kao što su prijelaz crnogorsko-bosanske granice, kad se morate iskrcati iz čamca, pješke proći granicu, pa se opet ukrcati u čamac; genijalne upjevane ekipe raftera iz Ogulina u sastavu 4 cure + 1 momak, iskusnijih no što bi se to moglo reći imajući njihove godine života na umu,s kojima sam imala čast dijeliti čamac nakon prijelaza granice i koji su me vokalno i  veslački oduševili; prizora Tare i Pive koje se stapaju i tako čine rijeku Drinu, s maglicom u 16.30 h iznad pvršine kao u spotovima Nicka Cavea… Fotografije iznad snimio je ćiribimbeći fotograf u čeki s kamenjara, s kopna, ali posebna pohvala ne ide njemu, već skipperu, za izvrstan tajming, vođenje i dramatične trenutke ;)))).

DSC03763

Ovom prilikom zahvaljujem svim poskocima i bjelouškama što su nas izbjegavali, iako smo stalno slušali upozorenja kako okoliš vrvi njima i kako ih se može sresti na svakom koraku. ;)

Dan nakon raftinga, putem prema zapadu krenule smo u 6 ujutro. Ovdje su jutra uvijek maglovita, magleni duhovi rijeke dahću … Oblaci su stalno bili prisutni, samo se dižu i spuštaju, no to ne znači da ne slijedi vruć i sunčan dan. A na Drini-ćuprija…Fotografirano iz auta u vožnji.

DSC03632

DSC03592

 

Pauzu za kavu smo odlučile napraviti u uzavrelom Mostaru, uz treću rijeku ovog putovanja – Neretvu.

DSC03754

DSC03651              DSC03649

 

Odavno ga želim posjetiti! Tamo sam bila posljednji put kao dijete, valjalo je obnoviti uspomene i napraviti nove…

DSC03658 DSC03653 DSC03654

DSC03647       DSC03751

Našlo se i vremena sa savladavanje strahova, npr od visine…

DSC03644 

Pogodite odakle je ovo fotografirano…

DSC03758

Da, baš s vrha!

Osim prilika za savladavanje starih, bilo je vremena i za stjecanje nekih novih strahova, npr, klaustrofobije…Zakinula sam vas za panoramske fotografije s vrha džamije jer sam bila previše zauzeta spuštanjem, tj,jurnjavom po 80 cm širokim spiralnim stubama natrag…Ovo je doista bio najadrenalinskiji potez ovog vikenda!

Jako ljubazna gospođica koje je prodavala ulaznice za najstariju i najveću džamiju u Mostaru, i koja me je pustila unutra unatoč prekratkoj suknji, rekla je:” E, ne bi vam se ja gore popelaaaaaa….”.

Tražeći hitnu hladovinu, naišle smo na jako, jako posebno mjesto-kafić u prirodnoj pećini prigodnog imena ”Ali Baba”.  O-du-še-vlje-ne!  Nismo mogle sjediti na jednom mjestu, stalno smo se premještale, jer je svaki kutić bio toliko poseban.

DSC03659            DSC03668

DSC03663             DSC03669

 

DSC03667             DSC03671 DSC03660                            DSC03661

 

Nakon kave, ledene limunade i “Neretvanskog vjetra”, novo iskustvo br. 14: pušenje nargile!

Počašćene što smo za nargila party dobile  na korištenje posebnu prostoriju, koja je tek sređena i još nije otvorena za posjetitelje, ušle smo širom otvorenih očiju..i  imale što vidjeti i namirisati!  Snažni mirisi lavande i ljekovitog bilja, hladovina prave špilje, zagasito svjetlo i orijentalno iskustvo….vlasnik definitivno ima viziju i zna kako je pretočiti u stvarnost! Pogledajte i sami!

DSC03674 DSC03688

 

 DSC03696        DSC03685

 DSC03694    DSC03679

 

DSC03749 DSC03746

      DSC03712

Informacija neznalicama poput mene :nargilama se ne puši duhan, već voćni čajevi i aromatizirane biljke. Smisao svega je, pretpostavljam- meračenje. Svakako lijepo mirišu i možete vježbati pravljenje  kolutića od dima ;)  Sve četiri smo probale, ali neke su talentiranije od drugih ;)))…

DSC03716           DSC03731

    

Bilo kako bilo, kad vidim nargilu, ne mogu da se ne sjetim Carrollove gusjenice…

I tako, umorne i hihotave, gurnule smo glave pod česmu, smočile kosu i krenule dalje na zapad. 800 km u tri dana. Nije loše ;)

DSC03638

E, skoro zaboravih: znate li što kaže Mujo kad vidi krokodila u rijeci?

“Nemoj, Lacosta, majke ti!”

Pin It