Venezia

Imam jednog Marka.On je sve i započeo. Jako posebnog Marka. Taj je Marko htio vidjeti Veneziu, gondole i pripitomljene golubove na istoimenom mu trgu. Htio je vidjeti gdje je to Indiana Jones lutao i isplivao iz kanalizacije u 3. dijelu.
Majka tog Marka nije željela vidjeti Veneziu. Zamišljala je miris koji se širio iz tih kanala. Užasavala se niskog leta golubova i  stotina gugatavih koji se kreću zrakom i kopnom u njenom pravcu. Majka je voljela turistički pohoditi mjesta s manje gužve, gdje se ne čeka puno na red, i šeta se gradom po vlastitom planu i programu. Doduše, silno je željela posjetiti Murano i tvornicu stakla.
Brata tog Marka nije bilo briga. Glavno da se ne ide avionom.
Otac tog Marka ne voli gužvu i vrućinu. Još više ne voli brodove.

Jasno je, idemo u Veneziu.

Gledala sam kuće neodredivog datuma gradnje uronjene u more i odjednom mi se žrnovačka vlaga učinila bezazlenom. Tandrkavi vaporetto mirno nas je vozio  linijom br. 25 dvadesetak minuta. Tata je bio zahvalan. Imala sam pogled na Murano cijelim putem....

Silaskom na kopno požurili smo uličicama i mostićima tražeći gondole.

Hmmmm, nema ružnog mirisa, ne pliva ništa organsko po površini kanala ...čak je doista romantično. A ja volim mostiće.


Ulazeći dublje među kalete bilo mi je jasno zašto ovdje uvijek ima najviše turista, čak i kad more i kiša u kombinaciji poplave ulice pa je šetnja moguća jedino u gumenim čizmama do koljena. Doista je oku teško pojmiti da su se takve predivne građevine gradile ljudskom rukom prije nekoliko stotina godina, da je to doista tu pred tobom, da stoji i dalje na istom mjestu, bez ruzine i teške patine, i da sjaji i dalje.

 Nikad, ali nikad nisam vidjela mjesto s toliko ljudi.

U vrijeme nastajanja ovih fotografija, nisam imala pojma da će jednom biti na nekom blogu, a kamoli da će to biti moj.
Tada sam bila prezauzeta praćenjem  umornih dječaka koji su zanijemili od popijene Dramine i živopisnih prizora oko sebe. U rijetkim trenucima bih se sjetila fotoaparata.  Fotografije staklenih Murano figurica, trgova, pročelja predivnih crkvi , koje vjerojatno očekujete sljedeće - nemam. Ne postoje. vožnje u gondoli također. Za one koje to zanima, cijena je 80 eura, a vrijeme čekanja 2-3 sata.


Ali zato imam ove :

Morat ću se vratiti još jednom da vidim Murano. Ali to će već biti neki novi post.

Pin It